Dan danas, 15 godina nakon kratke, ali nezaboravne pojave, mnoge obožavatelje SF-a uhvati mala doza tuge i nostalgije popraćene kratkim sjetnim uzdahom na spominjanje jedne riječi: Firefly.
Sada već davne 2002. godine izašla je prva epizoda te, malo je reći kultne, serije koja je u svojih 14 nezaboravnih i fantastičnih nastavaka ušla u legendu SF-a na malim ekranima.
Malo je serija koje su ostavile toliki trag unutar svog žanra, ogromnu i vjernu baz fanova posjedovale tako originalan setting i likove. Međutim, na nesreću nas mnogih, malo je serija koje su imale toliko nesreće u produkciji i toliko bile sabotirane od vlastitog naručitelja koji se iz nekog razloga iz petnih žila trudio srušiti vlasitu seriju.
Firefly je u koncu bio ukinut zbog gledanosti, međutim sama serija nikada nije dobila fiksni termin, a i tih 14 epizoda bilo je prikazivano kroz 10 mjeseci.
Srećom, u to doba Internet je već bio dovoljno moćan i raširen da kako tako spasi stvar i od odbačene serije, kojoj su na Fox-u (“genijalci” koji su naručili pa ukinuli seriju) predviđali brz zaborav, učini globalni žanrovski fenomen koji je preživio u kolektivnoj memoriji već 15 godina.
Joss Whedon, čovjek iza Fireflya
Uspjeh i kvalitetu Firefly duguje idejnom tvorcu Jossu Whedonu, koji je stvorio nekolicine kultnih i kvalitenih serija kao što su Buffy, Dollhouse, Agents of SHIELD i druge, a odnedavno je poznat i kao redatelj Avengersa. O dotičnom gospodinu dalo bi se napisati članak ili dva. Imajući samo Firefly u vidu, možemo sasvim sigurno reći da taj čovjek to zaslužuje, ali ne danas.
Odgovoriti na pitanje što je više zaslužno za kvalitetu Fireflya, world build ili glumačka postava koja je svoje likove učinila antologijskim, podjednako je lako kao odgovoriti na pitanje „Što je bilo prije, kokoš ili jaje?“ Osobno sam sklon odgovoru da se zapravo radi o gotovo savršenoj fuziji tih elemenata i odličnog storytellinga koji je vješto kombinirao elemente komedije ali i drame.
Hrabra kombinacija
Ključ ove serije upravo je hrabra kombinacija svega navedenog. Što je to u 14 epizoda jedne serije s ne velikim budžetom uspjelo stvoriti gotovo besmrtan pojam u žanru?
Kada vam netko kaže da je gledao seriju koju opisuje kao western u svemiru ali bez vanzemaljaca i uz često korištenje kineskog jezika, morate priznati da na prvu ne zvuči kao nešto što bi moglo biti iole dobro. To zvuči kao nešto što bi snimio netko tipa David Hasselhoff ili Steven Seagal, samo uz dodatak debelog ninje s jednom facijalnom ekspresijom kao glavnim junakom. Međutim, upravo u tome leži sav talent Jossa Whedona i ekipe koja stoji iza i ispred kamera Fireflya.
Svijet Fireflya : Zašto se u njega zaljubljuju milijuni?
Svijet Fireflya na prvi se čini kontradiktoran, blago rečeno teško spojiv, pa čak i malo trashy. No Whedon ga je zapravo iznimno lukavo i dobro sastavio stvarajući atmosferu priče koja je rijetko viđena na TV ekranima, naročito u ono doba.
Serija započinje odličnim soundtrackom, blagim i nostalgičnim country zvukom koji svojim lyricsima fantastično pogođeno opisuje kombinaciju motiva serije:
Nakon odlične uvodne špice, Whedon gradi ugođaj i priču na nekoliko odličnih postavki u prvih par epizoda.
1. Građanski rat: Serija započinje završnom bitkom građanskog rata između bogate centralne države i planeta protiv kojih su se pobunila zanemarena i siromašna periferija. Underdog je ovdje jasan kao i motiv borbe protiv opresije, kontrole države, hladne birokracije i izrabljujućeg korporativizma i etatizma (vidljivo korz svaku iduću epizodu).
Dvoje glavnih junaka stavlja na stranu underdoga za kojeg emocionalno navijamo, iako je poraz bolno neizbježan, čime simpatije gledatelja još više rastu.
2. “You can’t take the sky from me”: Glavni junak, kojeg porteretira fantastični Nathan Fillion u ulozi života, i njegova šarolika ekipa, zapravo su mali šverceri. Operiraju na rubu zakona prevozeći teret svemirom u vječno polu-ispravnoj krntiji.
Žive, točnije preživljavaju, u svijetu u kojem iako nominalno vladaju red i zakonski poredak, zapravo vlada zakon jačega, a taj jači je redovno netko kome bi najradije opalili jednu zvučnu, u najmanju ruku. Iz toga proizlazi fantastična činjenica da zapravo redovno navijamo za to da njihovo kršenje zakona prođe bez sankcija. Zašto? Zato jer se u velikom broju publika može i više nego dobro poistovjetiti s njima.
Zato jer se ta ekipa nalazi u sličnoj poziciji u kojoj se nalazi, ili osjeća da se nalazi, izuzetno veliki broj ljudi, uz razliku da se ta ekipa uspijeva barem kako tako održavati slobodnom od svih tih pritisaka i okova koje osjetimo svjesno ili nesvjesno. Na kraju dana, kako tako, ta ekipa ipak odleti negdje drugdje u svom kršu od broda, koji kakav je takav je ali garantira slobodu. Ili, kako bi rekao stih iz pjesme na početku serije – “You cant take the sky from me”.
3. Lovable misfits: Likovi i casting Fireflya je bio fantastičan. Ponekad se poigravalo sa stereotipima, ali u dovoljnoj mjeri da bude zabavno, a ne klišej. Plus, gostujući glumci i likovi su bili odlični, a među njima se ističe Christina Hendricks, poznata po seriji Mad Men, koju nisam vidio u boljoj ulozi. Ostatak casta također je vrhunski, a likove upoznajemo malo po malo, ali detaljno, iz epizode u epizodu.
Nitko od njih u priči nije slučajno te svaki od njih dodaje na zanimljivosti, kompleksnosti priče i svjieta u kojem se ovi antijunaci nalaze. Drugim riječima, nema “privjesaka”. Važno za napomenuti je onaj ključni dio vezan i za predhodnu točku, a to je da je ta ekipa, iako operira često s one strane zakona, zapravo izuzetno humana.
Neću reći „dobra“, jer je slijediti te kategorije dosljedno u životu gotovo pa nemoguće, naročito ako vam životni uvjeti diktiraju preživljavanje na surov način, što cijelu seriju, pa i likove, čini realnijima. Da, imaju svi svoje mane i vrline, ali na kraju dana nisu “govna”, što se često vidi po njihovom odnosu prema onima koji su od njih slabiji. Tu je vidljiva svojevrsna “robinhudovska” nota koju Whedon fantastično koristi.
4. Emocije: Iako se dotična tematika provlači kroz sve prethodne točke, Whedon je kroz brojne motive igrao na kartu emocija, i to vrlo uspješno. Želja i potreba za slobodom koju likovi ostvaruju uz visoku cijenu, stavlja gledatelja čvrsto na stranu protagonista.
Ta emocija se još više potencira kroz brojne priče i interakcije s drugim stanovnicima svemira, vidjevši njihove situacije koje su zapravo često grozne, ali su sve u sklopu uloga potrebnih za održavanje sustava. One su u svojoj osnovi legalne i nužne, što ih čini još gorima i izaziva još veći emocionalni otpor. Ljubav jednog brata prema sestri, koji je zbog te ljubavi odbacio ugodan život i bogatstvo i odabrao vječno bježanje od zakona i ugrožavanje vlastitog života.
Da ironija bude još veća, zaklon im pruža nitko drugi nego grupa probisvjeta i kriminalaca koji se time stavljaju na ispravnu stranu moralne dileme. Pojedinac vs. sustav vidljiv je motiv u nebrojenim malim situacijama koje nam izuzetno plastično prikazuju sav paradoks situacije da je društveni sustav kojem bi smisao trebao biti korist i dobrobit stanovništva zapravo često jedan opresivni aparat koji unatoč legalnosti i svoj propagandi nije ništa bolji od prosječne kriminalne organizacije te stavlja našu grupu sitnih kriminalaca na onu moralniju, ako ne u potpunosti moralnu stranu. Činovi manjeg kršenja zakona time ne bivaju gledani kao nešto moralno loše, već sasvim suprotno.
5. Humor i drama: Glavna karakteristika serije je upravo fantastičan balans ova dva faktora. Iako je humor (i vrhunski) često prisutan, svaka epizoda ima svoju priču koja je sve samo ne banalna, te nas često “prizemlji” svojom ozbiljnošću i vraća u “realan” svijet ljudskih tragedija. Da citiram TBF: “Šaka suza, vrića smija, što je život nego fantazija”
Kako je Firefly stario?
Stario je zapravo odlično. Kad danas pogledate tu seriju staru 15 godina, nećete vidjeti dionsaura. Danas, u zlatno doba TV-a, rijetko je koja serija na tom visokom nivou kao Firefly, čemu svjedoči i IMDB-ova lista, na kojoj Firefly zauzima visoko 17. mjesto s prosječnom ocjenom od 9.0.
Zanimljivo je i da 15 godina kasnije, još uvijek postoji vjerna grupa pratitelja nazvanih “browncoats” (naziv za pobunjenike iz građanskog rata u seriji kojima je pripadao i glavni akter) koji još nisu odustali od zahtjeva da se serija ponovo pokrene!
Tematikom i kvalitetom, kako priče tako i produkcije, Firefly je i za današnje pojmove na visokoj razini. Uistinu ne bi bilo teško nastaviti gdje se stalo. S druge strane, postoje mišljenja da je Firefly ušao u legendu baš zato jer se nije stigao pokvariti, te da bi nastavak bio loša ideja. Kojem mišljenju biste se vi priklonili?
PREPORUKA
- 10 najboljih serija 2020. godine
- Mare of Easttown Recenzija 2021
- Elvis (2022) – Recenzija
- Mladi papa / The Young Pope (2016)
- Bludnice treća sezona odlične serije
