Black Mirror (2011) – Recenzija

Prijavi se za novosti i preporuke

Black Mirror je odlična serija iz 2011. godine koju ne smijete propustiti.

Distopijske priče su mnogima intrigantne. U svojoj su povijesti ostavljale poprilično jak utjecaj ne samo na poimanje budućnosti, već i na kritičko propitivanje suvremenosti. Mnogi u njima vide upravo to: alegoriju suvremenog svijeta. Počevši od klasika distopije, ZamjatinaOrwella i Huxleyija, pa do Matrixa i Blade Runnera, distopije potiču ljude na promišljanje svijeta i vlastite pozicije u njemu.

Takve priče u sebi nerijetko sadrže i mnoge filozofske, političke, znanstvene, etičke i sociološke problematike koje se putem metafora i simbola nameću kao goruća pitanja suvremenog društva. Što nam, na tom tragu, donosi distopijski scenarij druge epizode serije Black Mirror?

Bing u svojoj sobi – virtualno buđenje

Ukratko, u seriji pratimo mladog Binga, jednog od milijuna ljudi koji svoj život provode pedalirajući na sobnim biciklama kako bi preživjeli i zaradili novac prema zaslugama. Drugim riječima – koliko pedaliraš, toliko novaca zarađuješ. Zarađeni novac se na kraju troši na, u nedostatku boljih riječi, gluposti.

Kupuje se hrana iz automata koja ne sadrži prirodnih tvari, kupuju se novi gadgeti, odjeća i frizura za vlastite avatare, kupuju se igrice, nove emisije, pornografija, itd. Na koncu, „kupuje“ se i preskakanje reklama – one ulaze u privatni prostor kojeg čini malena soba oblijepljena uvijek upaljenim ekranima; pojavljuju se iznenada, a sadržaj reklama je pornografski. Ukoliko netko želi preskočiti reklame, mora platiti. – (Black Mirror)

black mirror (2011) - recenzija
Black Mirror (2011) - Recenzija

Bing se povezuje s kolegicom Abi, koja se želi prijaviti na najpopularniju tv emisiju: talent show ‘Botherguts’. Bing skuplja novac koji njoj omogućuje sudjelovanje. Ona dolazi u show, ali ju žiri ne prihvaća. Međutim, jedina mogućnost da napusti svijet pedaliranja jest da uđe u svijet pornografije. Ona pristaje. Bing, pogođen time, skuplja novac i prijavljuje se na show, kako bi pred svima razotkrio iluzornost sustava. Njegov oštri protest shvaćen je kao performans – žiri je oduševljen, a Bing ubrzo napušta svoja revolucionarna stajališta i „prodaje se“ sustavu, postajući zvijezda.

  Top of the Lake Recenzija 2013

Predaja ili prodaja

Za početak, osvrnut ćemo se na društveni sustav koji definira ovu priču. Ne vidimo mnogo njegovih pokretačkih elemenata. Ne uočavamo unutarnji način njegova funkcioniranja, opstajanja i reproduciranja. Vidimo jednu njegovu dimenziju. Međutim, upravo iz te dimenzije možemo iščitati dinamiku sustava koja oblikuje svakodnevicu ljudi. – (Black Mirror)

Uočavamo neke točke koje u analizi mogu biti korisne. Kao ekonomski model, nameće se miks meritokracije i gomilanja novca, odnosno nekog oblika karikaturalnog kapitalizma. Naime, ovisno o uloženom trudu, pojedinci stječu više (fiktivnog) novca i uzdižu svoj status/reputaciju. Zapravo, ovisno o njihovim sposobnostima sakupljanja novca, oni dolaze do mogućnosti da uzdignu status i nešto promjene u svom životu.

Promjena ovdje znači prelazak sa jedne društvene pozicije na drugu: s pozicije onog koji radi (pedalira), na poziciju onog koji se nalazi izvan, odnosno iznad toga, a koji postaje zvijezda na ovaj ili onaj način. Dakle, vidimo Binga koji se iznimno trudi sakupiti 15 milijuna bodova kako bi se mogao prijaviti na talent show. Drugim riječima, tko ima novaca, može izaći iz virtualnih zatvora običnih radnika i uzdići se na društvenoj ljestvici. A taj koji je sakupio dovoljno novaca, vremenom će ga imati sve više. Postoje dvije solucije: osoba se predaje sustavu, ili se prodaje sustavu. – (Black Mirror)

Novac kao fikcija

Zanimljiv je i faktor novca. Novac praktički ne postoji u fizičkom obliku, on se nalazi isključivo na ekranima. Koja je vrijednost takvog novca? Ima li smisla u konstantnom pedaliranju radi ostvarenja nekakve dobiti koja je toliko daleka, toliko iluzorna i toliko nestvarna? Sam posao, pedaliranje, pojačava osjećaj apsurda.

U ovom trenutku trebamo se zapitati postoji li sličnost sa suvremenim svijetom. Internet bankarstvo, bankomati, plaćanje karticama… sve to nalikuje na nekakav apsurdni sustav gdje ono što postoji samo na ekranima pokreće stvari oko nas. Digitalni novac, ili virtualni novac poput Bitcoina, ekonomiju pretvara u vrstu videoigrice, u društvenu igru nalik digitaliziranom monopoliju. Jedino, za razliku od monopolija, posljedice se itekako osjećaju, svugdje. – (Black Mirror)

  Preljub/The Affair – 3. sezona (2014-2019)

Avatari u (ne)privatnom prostoru

Simptomatično je i to kako ljudi-biciklisti troše novac na uređivanje svog avatara. Kupuju se gadgeti, uređuju se odjeća i frizure vlastitih virtualnih klonova. Putem avatara ljudi „izlaze“, druže se, sjede u publici na talent showu, itd. Izgleda kako je jedino avatarima dopušteno kretanje izvan tehnologijom zatvorenih kutija. Kutije u ovom slučaju označavaju i privatni prostor.

Je li uopće riječ o privatnom ambijentu? Konstantna povezanost sa virtualnim svijetom, kojoj svjedočimo gledajuću seriju, potiče na postavljanje legitimnog pitanja: imaju li ljudi uopće mjesta za privatnost? Gdje prestaje „zbilja“, a počinje „virtualnost“, i obratno? Ima li granice između privatnog i javnog? Danas, kada su ljudi non-stop povezani putem Facebooka, na kojem uređuju svoje avatare, te Vibera i ostalih aplikacija – koji bi bio plauzibilan odgovor? – (Black Mirror)

black mirror (2011) - recenzija
Black Mirror (2011) - Recenzija

Jedan izbor – samo zabava

Upravo uronjenost u svijet virtualnog u prvi plan ističe i uronjenost u sferu zabave i komercijalizacije svega. Sve se plaća, a sve bi trebalo biti zabavno. U suštini, i vidimo ljude koji se konstantno zabavljaju. Moguće je iščitati kako je na djelu proces iskorijenjivanja dosade, što ujedno ukazuje i na pokušaj sprječavanja postignuća samostalnosti i mogućnosti autonomnog mišljenja i kritike. – (Black Mirror)

Ukratko, riječ je o zatupljivanju velikog broja ljudi. Sveprisutnost reklama i sveopća pornografizacija kao da su prisutne s ciljem odvraćanja pažnje i poticanja na prepuštanje jeftinim i lako dostupnim oblicima zadovoljstva. I upravo na temelju lakoće postizanja (prolaznog) zadovoljstva vidimo na koji način sustav jako jednostavno „guta“ revolucionarne inicijative, nudeći mogućnost izbora „linije manjeg otpora“ koja je primamljiva i efektivna. Zapravo, to je jedini izbor kojeg sustav nudi. – (Black Mirror)

Depolitizacija i moć sustava

Zbog svih tih faktora, na djelu je jedan oblik totalizirajuće depolitizacije svega. Političke dimenzije uopće nema, aktivističke još manje. Nema prostora za promišljanje i kritičko djelovanje. Ako ga i ima, kao kod Binga, ono završava inkorporacijom „revolucije“ i njenim preobražajem u zabavni potrošački proizvod. Moguće ju je kupiti i uživati u njoj. Poznato? (Sjetite se samo majica na Che Guevaru). – (Black Mirror)

  Waterworld (1995) - Recenzija

U društvenoj hijerarhiji, debljina je očito presudan faktor, pošto ne vidimo rasističke i slične probleme. Vidimo kako najniže pozicije u strukturi društva zauzimaju pretile osobe. One obnašaju ulogu služinčadi i na meti su pogrdnih komentara. Lijepo je ono vitko i seksi. Na koncu, nema propitivanja sustava. On se shvaća kao prirodan, zdravorazumski sustav društvenog uređenja. Čini se kako Bing ide putem razotkrivanja iluzije, ali se na kraju ipak prepušta njenoj nadmoći. Totalna depolitizacija svakodnevice proizvodi inertne i pasivne pojedince koji svoju svrhu ostvaruju isključivo u potrošnji. – (Black Mirror)

I najmanje iskrice mogućeg revolta bivaju ubrzo usisane u moćan mehanizam sustava. Ostaje nam da promislimo o ovoj epizodi, da ju pogledamo više puta iz više perspektiva, i da postavljamo pitanja pokušavajući ih povezati njene elemente s okruženjem u kojem se nalazimo, kao i s njegovim budućim razvojem. Odgovori bi mogli biti interesantni, iako poprilično pesimistični. – (Black Mirror)

PREPORUKA

Koliko je koristan ovaj post?

Kliknite na zvjezdicu da biste je ocijenili!

Prosječna ocjena / 5. Brojanje glasova:

Još uvijek nema glasova. Ocijenite prvi!

Supported by TNT Grupacija

Drugi upravo čitaju

Najbolji filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji filmovi 2020. godine po izboru legendarnog filmskog blogera. Tradicionalno kao i svake godine, došlo je vreme (malo ranije nego inače) da se saberu filmski utisci vezani za prošlu godinu. Kao što i...

Najbolji filmski citati

Filmski citati koji će vas ostaviti bez daha a možda pronađete i inspiraciju Američki filmovi su zbog svoje popularnosti iznjedrili najveći broj najpopularnijih filmskih citata ili fraza koje su postale dijelom svakodnevnog govora. Svakako, imamo i...

70 najboljih serija 2010-2019

Lista najboljih serija po izboru bloga Filmske Recenzije Kao što već znate, svake godine objavljujem popise s filmovima i serijama koji su na mene ostavili najbolji dojam iz prethodne godine. Na jednoj stranici sam vidio da...

Uvod u Anatomiju

Sedam iznenađujućih činjenica koje niste znali o seriji Uvod u Anatomiju Četrnaest sezona bezvremenske serije Uvod u anatomiju (Grey’s Anatomy), proglašena je najboljom medicinskom dramskom serijom svih vremena. Jedna od najdugovječnijih serija počela se emitirati 2005....

Mladi papa / The Young Pope (2016)

Mladi papa je odlična serija iz 2016 godine koju ne smijete propustiti. Ako već niste odgledali ovu vrhunsku seriju uzmite daljinski u ruke! Jeste li ikada razmišljali kako državica Vatikan izgleda iznutra, kakvi su odnosi između...

FLEE / FLUGT RECENZIJA

FLEE / FLUGT Recenzija odličnog animiranog dokumentarca iz 2021 godine. Flee je danski animirani dokumentarni film nastao u međunarodnoj koprodukciji koji potpisuje Jonas Poher Rasmusen. Premijerno je prikazan na festivalu Sundance u januaru gde je odneo...