Od izuma vatre i kotača, preko korištenja raznih oruđa i alata za obrađivanje sirovina, do razvoja mlinova, parnih strojeva i sveopće industrijalizacije, čovjek je uz pomoć tehnologije razvijao i vlastiti životni standard. S druge strane, ljudski se život, na neki način, oblikovao prema standardima koje mu je diktirao postignuti stupanj tehnološke razvijenosti. Moglo bi se, dakle, reći da je odnos čovjeka i tehnologije recipročan: onoliko koliko čovjek utječe na tehnologiju, ona utječe i na njega.
Oko takvog se odnosa ljudi i tehnologije mnogo raspravlja na području prirodnih i društvenih znanosti, a isti je zanimljiv i umjetničkoj branši, te ga pronalazimo u svim umjetničkim područjima, od literature i teatra, do kinematografije. Izdvojili smo šest filmova koji problematiziraju ovaj odnos; filmova koji u prvi plan postavljaju pitanja o budućnosti odnosa između čovjeka i tehnologije, stapanja ljudskog i tehnološkog, borbe čovjeka i tehnologije.
6. 2001: Odiseja u svemiru (1968)
Kubrickovo remek-djelo prikazuje ogroman skok čovječanstva: od otkrivanja prvih oruđa, do putovanja svemirom. Korištenjem prvih oruđa, čovjeku je bilo omogućeno preživljavanje u okolini raznih predatora, kao i osiguravanje temeljnih sredstava za život. U svemirskoj odiseji, čovjek se isto tako oslanja na oruđa i mašine kako bi nastavio svoj put. No, ono što je u ovom filmu intrigantno jest to što svemirskim brodom upravlja računalo, koje „poludi“ i želi ubiti članove posade. U takvom obratu, članovi posade moraju se izboriti za vlastiti život tako što će se, na neki način, „vratiti“ instinktima i nagonima za preživljavanjem.
5. Vječni sjaj nepobjedivog uma (2004)
Joel (Jim Carrey) i Clementine (Kate Winslet) angažiraju tvrtku Lacuna Inc. kako bi izbrisali sjećanja nakon prekida veze. Joel prepričava doktoru razne događaje s Clementinom, kako bi doktor označio i selektivno brisao sjećanja na nju. Nakon tog procesa, ponovno se susreću kao stranci. Pojava klinike koja je specijalizirana za brisanje memorije stvara i stanovitu nelagodu, te otvara mnoga pitanja. Može li tehnologija omogućiti adekvatna rješenja za egzistencijalne i emotivne poteškoće?
4. Ex Machina (2015)
Umjetna inteligencija već je desetljećima jedna od najkontroverznijih društvenih tema, te se o njoj raspravlja i na ulici, i na sveučilištima. U ovom filmu, ona se približava društvenoj stvarnosti, tako reći – uronjenja je u društvo. Mladi Nathan provodi određene testove kako bi otkrio može li ljudski robot Ava pokazati ikakve naznake svijesti. Čini se kako je Nathan, zapravo, skrojio modele umjetne inteligencije prema svojim željama i preferencijama. To je upravo ono što propituje drugi protagonist, Caleb, koji se emotivno zbližava s Avom. Takav odnos postavlja i pitanje – što ako se razvoj tehnologije i umjetne inteligencije odvija pod utjecajem isključivo subjektivnih i osobnih stajališta i želja? Koje su posljedice takvog razvoja?
3. Videodrome (1983)
Protagonist filma je Max Renn, menadžer televizijske postaje čiju okosnicu programa predstavlja miks nasilja i seksa, što je i karakteristično za period eksplozije podivljale pop-kulture u osamdesetima. Upravo je to divljanje karakteristično za ovaj film, u kojem ne divlja samo TV spektakl u kojemu Max radi, već i mediji općenito. Naime, u jednom momentu Max praktički uranja u medij televizije, doslovno ulazi u nju. Dolazi do stapanja čovjeka i medija, odnosno čovjeka i tehnologije. Max se stapa s TV ekranom i u svoj želudac ubacuje video kasete. David Cronenberg u ovom filmu ruši sve snove i utopijske vizije budućnosti u kojoj bi čovjek i tehnologija djelovali skladno i iskoristili sav potencijal koji ta simbioza može proizvesti. Kritički elementi ovog filma održivi su i nakon tridesetak godina, ali u pogledu novije tehnologije: stapanje s vlastitim pametnim telefonima, tabletima, računalima… moguće je povezati s Videodromom. Još jedan sličan Cronenbergov film kojeg valja pogledati je Preživjeti igru (eXistenZ, 1999).
2. Istrebljivač (1983)
Ovaj se legendarni film morao naći na ovoj listi. U svijetu u kojem je tehnologija iznimno napredovala (riječ je o 2019. godini), Harrison Ford je angažiran kako bi eliminirao četiri umjetno stvorena ljudska bića. Inače, umjetna ljudska bića korištena su kao radna snaga, a Fordov zadatak je pronaći i „umiroviti“ one ljudske replike koji su se sa vanzemaljskih kolonija spustile na zemlju. U tom pothvatu, zbližava se s djevojkom za koju kasnije saznaje da je isto tako – samo artificijelno biće. Emanacija „ljudskosti“ od strane replika jest ono što je intrigantno u ovom filmu, kao i Fordove poteškoće koje se manifestiraju dok on prolazi kroz takve odnose. Do koje granice tehnologija može izbrisati tragove između ljudskoga i artificijelnoga, onog „pravog“ i onog „lažnog“? Koja bi, u takvim okvirima, bila pozicija i definicija čovjeka?
1. Ona (2013)
U ovom genijalnom filmu Spikea Jonzea, pratimo priču usamljenoga pisca Theodorea koji razvija odnos s operativnim sustavom koji je skrojen kako bi udovoljio svim njegovim potrebama. Odnos o kojemu je riječ ubrzo prerasta u prijateljski, a nakon toga u nešto više. Theodore se emotivno veže za operativni sustav, čije je ime Samanta. Međutim, u fokusu filma nije samo njihov odnos, već i pozadinsko okruženje prepuno raznih gadgeta i aparata, te ljudi koji su u jako bliskom odnosu sa svojim tehnološkim ljubimcima. Film nam pokazuje ljude koji su u potpunoj izolaciji od drugih ljudi, što zbog slušalica u ušima, što zbog ekrana pred očima. Ili zbog obje stvari. Ono što je isto tako zanimljivo, jest i to što se Theodor zaljubljuje u glas operativnog sustava. Dakle, tijela u cijeloj toj priči i nema, iako je vidna psihološka i emotivna bol koju odsustvo fizičke prisutnosti proizvodi. Osjećaji, intima, emotivna veza, pa čak i prevrtljivost te neočekivane posljedice odnosa čovjeka i tehnologije prisutne su u prvom planu filma. Koliko govore o suvremenom stanju čovjeka u sve razvijenijem tehnološkom okruženju, toliko govori i o njegovoj budućnosti.
>> 6 kontroverznih, ali kultnih filmova
