Koliko god se činilo čudnim, recept „jedan glumac, jedan film“ ponekad daje jako zanimljive rezultate. Iako se čini da bi takav koncept više odgovarao žanru eksperimentalnog filma (kao što je primjerice film „Sleep“ Andyija Warhola koji traje 321 minutu i prati njegovog prijatelja koji spava u svom krevetu), postoje slučajevi u kojima je jedan glumac briljirao i u igranom filmu, i to poprilično uspješno. U takvim je slučajevima, dakako, težište kvalitete filma na leđima jednog jedinog glumca, koji eventualne nedostatke svog performansa ne može zamaskirati uz pomoć jake glumačke ekipe koja bi ga pratila.
I upravo se u takvim filmovima pojedini glumci mogu isprofilirati kao vrhunski talenti koji svojom prisutnošću i angažmanom mogu realizirati osnovnu ideju filma, ali i održati povezanost između gledateljstva i ekrana. U nastavku donosimo 7 takvih uspješnih filmskih slučajeva.
7. Secret Honor (1984)
U režiji Roberta Altmana, u filmu se pojavljuje Phillip Baker Hall u ulozi bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona. Film prati Nixona u jednom uredu; Nixona koji je bijesan, autodestruktivan, na rubu sloma i vidno alkoholiziran. Radnja se odvija oko Nixonovih monologa, u kojima on iznosi svoje „posljednje“ misli sa pozicije predsjednika. Od afere Watergate, do intrigantnih odnosa smrti Marylin Monroe i CIA-e, Nixon kao da otvara dušu, a Altman miješa fikciju i zbilju, hipoteze i činjenice.
Bitno je napomenuti kako je ovaj slučaj primarno fikcionalizirani solo nastup Nixona, skrojen prema drami Donalda Freeda i Arnolda Stonea. Stoga, o istinitosti izrečenoga u filmu je teško prosuditi sa sigurnošću. Međutim, za pretpostaviti je kako se istina, ukoliko uopće postoji, nalazi upravo između fikcionaliziranih dijelova monologa, te onih dijelova koji su izvučeni iz Nixonove biografjie.
6. Locke (2013)
Nadzornik gradilišta Ivan Locke odustaje od svega i vozi se od Birmingama do Londona. Locke je u teškoj krizi, a pred njim jako teške odluke. Odluke koje se tiču kako njega osobno, tako i drugih ljudi, onih njemu najbližih. Od situacije na gradilištu, preko odnosa sa ženom i sinom, do recentne avanture s kolegicom koja je, spletom okolnosti, zatrudnila i nosi njegovo dijete.
Odličan Tom Hardy, u ulozi potonulog nadzornika, ipak nije sasvim sam. Naime, on telefonira i komunicira sa drugim ljudima, no njih se u filmu ne vidi. Time je fokus, dakle, isključivo na Lockeu koji je prepušten sebi i svojim mislima.
>> 6 čudnih veza holivudskih glumaca i njihovih najdražih filmova
5. Sve je izgubljeno (2013)
Riječ je o drami preživljavanja, u kojem bezimeni muškarac, kojega glumi Robert Redford, uočava kako se njegov čamac puni vodom nakon sudara s brodom. Trudi se isprazniti čamac i popraviti ga, ali situacija je gotovo izgubljena. Komunikacijski i navigacijski sustavi ne rade. Odjednom primjećuje nadolazeću oluju. Sudbina je poprilično jasna. Međutim, ono što fascinira jest njegova odlučnost i želja za životom.
4. Čovjek koji spava (1974)
Film se bazira na istoimenom romanu francuskog pisca Georgesa Pereca, koji je uz Bernarda Queysannea i režirao film. Osim po tome što je u središtu radnje samo jedan glumac, film je specifičan i po tome što je i taj usamljeni glumac – nijem. On u filmu ne govori, već njegove misli iznosi vanjska naratorica, nasumična žena kojoj glas daje Ludmila Mikaël. Film prati svakodnevicu otuđenog mladog studenta koji napušta svijet i društvo, prepuštajući se svojim mislima.
3. 127 sati (2010)
Dobro, u ovom filmu se pojavljuje još nekoliko ljudi. Ali samo na kratko, u obliku sjećanja i flashbackova, ili slučajnim kratkim susretom. Međutim, najveći je dio filma na samo jednom liku. Naime, film prati istinitu priču alpinista i avanturista Arona Ralstona, koji je, spuštajući se niz liticu, pao i ostao zaglavljen. Pokušava pronaći pomoć, uzalud.
Ralston, kojega glumi odličan James Franco, snima svoj monolog s malenom kamerom koju nosi sa sobom. I upravo preko te kamere gledateljstvo dolazi u kontakt s Ralstonom, što podiže razinu dramatičnosti i uživljavanja publike u zbilja tešku situaciju.
2. Man Push Cart (2005)
Film je inspiriran Camusovim „Mitom o Sizifu“, što već dovoljno govori o samom djelu. Priča prati Ahmada, kojega glumi Ahmad Razvi, u njegovom svakodnevnom poslu: prodaja kave, cigareta, grickalica i drugih stvari s malih kolica koja vuče za sobom po ulicama Manhattana. Ahmad je nekada bio pakistanska rock zvijezda, no njegov život se od tada drastično promjenio. Saznajemo kako je u teškoj životnoj situaciji: žena mu je umrla, do sina ne može doći. Glavna preokupacija je puko preživljavanje.
Fokus je na teškom, napornom radu koji graniči s apsurdom. Specifičnost filma jest što je on jednostavno to – praćenje naporne radničke rutine, bez melodramatičnih i romantiziranih momenata. Film u potpunosti izbjegava klišeje, a snimljen je kao nisko budžetni film. Naime, redatelj Ramin Bahrani snimio je čitav film metodom skrivene kamere kako bi uhvatio spontanost grada, a snimanje je trajalo svega tri tjedna. Preporučujemo.
>>TOP 5 epskih filmskih dvoboja
1. Mjesec (2009)
Film prati Sama Bella (Sam Rockwell), člana svemirske posade koji je na samostalnoj trogodišnjoj misiji na Mjesecu. Jedin koji mu pravi društvo je robot Gerty, kojemu glas posuđuje Kevin Spacey. Osim Spaceyija, pojavljuju se i neki drugi ljudi u obliku halucinacija, te njegova žena na starijim snimkama. Ali, fokus čitavog filma je samo na Rockwellu i njegovom individualnom angažmanu, monolozima i odnosu s Gertyijem.
Gledateljstvo prati lika koji polako tone u praznini Mjeseca, kojega samoća pritišće a nemogućnost dijaloga i komunikacije tjera u vlastitu unutrašnjost. Riječ je o remek-djelu Duncana Jonesa kojega svakako treba pogledati, i to najmanje jednom.
>> 6 kontroverznih, ali kultnih filmova
