Igra prijestolja je odlična serija iz 2011. godine koju ne smijete propustiti.
U kaotičnoj epizodi, kakva je bila posljednja epizoda Igre prijestolja, teško je izdvojiti nekoliko pojedinih trenutaka i izolirati ih od neočekivanog meteža, od sveopćeg nereda koji je uslijedio nakon što je Daenerys naizgled sređenu situaciju primirja izokrenula u osobni destruktivni pohod, a koju su slijedile armije osvetnički raspoloženih Neokaljanih, preživjelih Dotrakija i raskalašenih Sjevernjaka.
Jon je pokušao, ali nije uspio, dovesti svoje ljude u red. Vidjeli smo kako se disciplinirana vojska raspršila, kako je vojnička stega funkcionirala do trenutka kada je ulicama prijestolnice Westerosa zavladala vatra zmaja Drogona. Kao i kod prethodnih epizoda, i ova je izazvala podijeljene reakcije – negativne i pozitivne. Ipak, pokušat ćemo preskočiti ovu diskusiju, i izdvojiti pet trenutaka. – (Igra prijestolja)
5. Addio Varys
Jedan od najvještijih igrača u kompleksnoj političkoj igri Westerosa, došao je do svog kraja. Varys, koji se provlačio i izvlačio, spletkario i kovao zavjere, na koncu je i sam uhvaćen vlastitom paukovom mrežom. Daenerys je razotkrila njegove igre u sjeni, Jon ga je odbio, a Tyrion cinkao. Ipak, čini nam se da se ovaj dio priče nekako prebrzo, nezgrapno odigrao.
Kao što je bio slučaj sa sedmom, i osma sezona pati od nedostatka vremena i razbijenog ritma. Brzo razotkrivanje tako vještog političara, koji je desetljećima uspijevao manipulirati i povlačiti konce kako bi – prema njegovim riječima – služio kraljevstvu i narodu, još jednom je pokazalo da showrunneri doslovno nemaju više vremena (ili volje?) upuštati se u pozadinske političke spletke, iako upravo pozadinska dimenzija priče omogućava dosljedniji i širi razvoj likova. Kako god – Varyse, zbogom. – (Igra prijestolja)
4. Daenerys, “Luda kraljica”
Kada smo već spomenuli dosljedniji razvoj likova, nužno je odmah osvrnuti se na Daenerys. Njen je put otpočetka obilježen boli, lutanjem, izgubljenošću, čežnjom za vlastitim domom, ali i snažnom osvetničkom željom koja se, istina, s vremenom “humanizirala”. Njen se karakter mijenjao kroz vrijeme, da bi se na koncu učvrstio, ostavivši ipak prostora za sporedne utjecaje pojedinih savjetnika. No, na koncu je prevladala destruktivnost.
Daenerys je “podivljala”, te je nakon višegodišnje ambicije ukidanja tiranije, razbijanja mehanizma moći i donošenja mira i prosperiteta, svjesno ili nesvjesno odabrala – tiraniju, moć i razaranje. Ukratko – “vatru i krv“, doslovnu interpretaciju fraze koju smo više puta dosad čuli.
Ovdje nam se čini da je takav nagli preokret poprilično labav, a preobražaj junakinje u psihički rastresenu, neobuzdanu jahačicu zmaja koja uništava tisuće nevinih života, poprilično proizvoljan i bez adekvatnog uvida u njene motive, unutarnje napetosti i konačne ciljeve. Brzi tempo Weissa i Benioffa to jednostavno nije dozvolio. Epizoda-dvije više bi, ovdje, bile dobrodošle. – (Igra prijestolja)
3. Obitelj Clegane
Napokon – Cleganebowl! Dugo očekivani susret Sandora i Gregora, braće Clegane, bio je – kako smo i očekivali – krvav, žestok i smrtonosan. U ovom slučaju za obojicu. Gregor Clegane nije nikada imao preveliku ulogu u Igri prijestolja, osim one šutljivog ali nemilosrdnog, nezaustavljivog koljača i razbijača čija se snaga pojačala fabrikacijama Qyburna.
S druge strane, Sandor je dugo vremena bio u prvom planu priče, kao otmičar i zaštitnik Aryje Stark. Pratili smo njegov put ka iskupljenju, koji je tragično i poetski okončan posljednjom borbom ovog prekaljenog borca dobroga srca. A njihova je borba možda i najupečatljiviji trenutak epizode. – (Igra prijestolja)
2. Obitelj Lannister
Tragičan i poetski kraj zadesio je i blizance-ljubavnike. Cersei i Jaime, čiju smo “kontroverznu” romansu pratili otpočetka, pokušali su pobjeći i isploviti u novi život. No, put je bio zakrčen, a čamac je ostao na svome mjestu, prazan. Njihovi posljednji trenuci bili su trenuci iskrene ljubavi, koja je u posljednjoj sezoni potisnuta i zasjenjena kraljičinim “ludilom” i slijepom željom za moći s jedne, te Jaimejevim putem iskupljenja i kratke romanse s Brienne s druge strane.
Mnogi su očekivali da bi Jaime mogao biti taj koji će ubiti Cersei i tako ostvariti proročanstvo, ali se na kraju još jednom pokazalo da proročanstva u seriji ne funkcioniraju na doslovan i dosljedan način. Na kraju, Cersei i Jaime okončali su svoj put onako kako su ga i započeli – zajedno. – (Igra prijestolja)
1. Miguel Sapochnik
Za kraj, ne osvrćemo se na određeni trenutak epizode, već na čitavu epizodu, kao i na mnoge druge fenomenalne instalacije Igre prijestolja koje je režirao Miguel Sapochnik. – (Igra prijestolja)
Ovaj nas je režiser oduševljavao više puta – bitkom kod Hardhomea u petoj sezoni, bitkom Jona i Ramseyja, posljednjom epizodom šeste sezone, pa i bitkom za Winterfell. I ovog je puta, što se kinematografije u širem smislu tiče, odradio jedan vrhunski posao. Peta epizoda je ujedno i njegova posljednja, a zbog dosadašnjeg je rada zaslužio svaku pohvalu. – (Igra prijestolja)
PREPORUKA
- 10 najboljih serija 2020. godine
- Mare of Easttown Recenzija 2021
- Elvis (2022) – Recenzija
- Mladi papa / The Young Pope (2016)
- Bludnice treća sezona odlične serije