Preacher je odlična serija iz 2016. godine koju ne smijete propustiti.
Nakon što je Jimmy Fallon u svibnju ove godine najavio Setha Rogena kao sljedećeg gosta na „The Tonight Showu“, a The Rootsi već klasično odsvirali pjesmu tijekom koje se Rogen klasično dogegao do plave fotelje, počeo je teći intervju. Preletjeli su niz tema, fokusirajući se većinom na Rogenov novi film Susjedi iz pakla 2.
Pred kraj intervjua, Fallon je spomenuo kako Rogen radi na novoj seriji sa svojim dugogodišnjim prijateljem Evanom Goldbergom (Pineapple Express, 50/50, This Is the End…) te piscem Garthom Ennisom (Constantine – film i serija).
Proteklo je kojih dva tjedna od gledanja tog intervjua da bi se sjetila kako su spomenuli riječ Preacher. Uzevši da je ovo bio Seth Rogen u pitanju, u mojem umu se stvorila slika sitcoma koji se bavi američkim kongregacijama.
No, to je bilo u konfliktu sa onime što sam pročitala na zadnjoj stranici trećeg izdanja „Harley Quinn“ – „Preacher“, strip koji je izlazio u periodu od 1996. do 2001. godine, dobiva svoju ekranizaciju. I to je bio klik da moram dati priliku novoj seriji, u moru novih serija. Usprkos tome što mi je na watchlisti na IMDB-u preko 580 naslova.
Reći ću vam odmah jednu stvar. Postoje dvije vrste serija: one bez radnji i one s radnjom. One bez radnji prestanem gledati odmah jer ne razumijem smisao. One s radnjom su automatski catch koji vas zadrži barem do onog trenutka kada ne počnu izbacivati toliko filer epizoda da vam je dosta svega.
Među svim tim postoji Preacher. Ne kažem da nema radnje, ali kažem da su prve tri epizode toliko zbunjujuće da nakon završetka epizode sjednete i pomislite si „Da fuq did I just watch?!“. Ali vas serija navuče. Ooooo, kako vas navuče!
Pop koji pije, puši, bačve ruši
Nositelj radnje je Jesse Custer, Preacher glavom i bradom, kojega glumi Dominic Cooper (Warcraft, Captain America: Civil War, Marvel’s Agent Carter). Jesse je nekonvencionalni propovjednik – voli popiti, puši k’o smuk, iza sebe ima mutnu prošlost koja uključuje kriminalne aktivnosti i ne voli pretjerano puno pričati dok ne procijeni situaciju. Nasljedivši zemljište i crkvicu na njemu, odlučuje nastaviti stopama svojega oca i pokrenuti cijelu zajednicu na ponovni dolazak u crkvu.
Nakon što ga nevidljiva sila u crkvi obori na pod i onesvijesti, otkriva da zapravo ima moć zapovjediti ljudima sve što poželi. Bliski prijatelj mu uskoro postaje Cassidy, kojega glumi odličan Joseph Gilgun (Misfits). Cassidy je simpatičan lik koji se pretjerano ne uzrujava, ima svoju furku i ne zanima ga što će drugi reći. Bonus: on je vampir, no ne na Okus krvi – Sumrak – The Originals – Vampirski dnevnici shemu.
Dodatnu dinamiku donosi Tulip O’Hare (Ruth Negga; Warcraft, World War Z, Marvel’s Agents of S.H.I.E.L.D.), zgodna, sitna i dinamitna Jessijeva prijateljica iz djetinjstva te bivša djevojka koja je i dalje besciljno zaljubljena u njega i ljuta jer se Jesse angažirao oko crkve, a ne oko njihovih projekata iz prošlosti. Protuteža njoj je Emily (Lucy Griffiths), dobra duša, majka i organizatorica crkvenih i društvenih događanja koja leti na sto strana.
Anđeli, kažete? Što je serija o propovjedniku bez malo anđela?! Fiore (Tom Brooke) i DeBlanc (Anatol Yusef) predstavljaju dva anđela koja su došla na zemlju zarobiti misterioznu silu koja je ušla u Preachera i vratiti je gdje pripada – u staru konzervu juhe.
Njihov način funkcioniranja podsjeća na Rodneya i Del Boya iz Mućki – Fiore (koji malo i sliči Rodneyu) je luckastiji i zbunjeniji od DeBlanca koji nastoji biti ozbiljniji, stariji i iskusniji. Postoji još nekoliko likova koji će vas zasigurno zabaviti, a među njima je i Arseface. Zanimljivo ime, zar ne?
Odrecite se stereotipa
Čini se kao doista veliki bućkuriš različitih karaktera, i neću vam lagati. Doista i je tako. Pisci i producenti potrudili su se usporenom radnjom istaknuti karaktere likova, te su se zasada više fokusirali na njihove mane nego prednosti. Cijeli koncept Preachera počiva na dubokom odbacivanju već ustaljenih stereotipa. Vampiri bi trebali zazirati od križeva, češnjaka i biti privučeni ljudskim mirisom krvi.
Propovjednici su uzor zajednici, ne piju, ne puše, mole se i brinu za pojedince. Žene bi trebale biti majke, provoditi vrijeme u kuhinji, biti pristojne i uzvišene. Ovdje se ti stereotipi odbacuju. Radnja je smještena u Teksasu, no u seriji se ne nastoji potencirati ponovna navala ustaljenih stereotipa, već sami suživot različitih likova bližih stvarnosti.
Glavne zamjerke seriji stižu iz istog dijela zbog čega je i zanimljiva – iako je odlično držati napetost i misterioznost na visokim granama, s vremenom to izaziva veliku nestrpljivost i iritaciju. Prve tri epizode, producenti su se više fokusirali na gradnju likova nego na spajanje sveukupne radnje i na razmišljanje kako bi publika mogla prihvatiti nešto s čime su oni već upoznati.
Publika nije bila puštena u privatni prostor dovoljno da ih se zarobi Preacher magijom, te su stoga mnogi gledatelji dignuli ruke od serije. A što kad vam kažem da tek iza četvrte epizode dobivate odgovore na dosta pitanja koja su vam se pojavila u glavi…
Osim previše misterioznosti, zamjerka ide i u smjeru uloge samih likova u epizodama. Fiore i DeBlanc su zanimljivi: osim što su anđeli koji su na Zemlji bez znanja Boga, a uz sebe imaju oveći arsenal oružja, njihova uloga nije sasvim jasna. Zar se ne bi oni trebali pojaviti kasnije da zakompliciraju stvari? Što rade ovako rano osim što sjede po pola sata u svojoj iznajmljenoj sobi i razmjenjuju poglede dok telefon zvoni?
Tulip je predstavljena kao jaka, samostalna žena koja razbija sve oko sebe. Kasnije se pretvara u zajedljivu bivšu/sadašnju djevojku osobe koja više i nije zainteresirana za nju. Onda odluči otići, pa doći, pa kuhati, pa se šetati. Izoštravanje uloge samoga lika uvelike bi potpomoglo dinamici. Emily, spomenuta Jessijeva pomoćnica u crkvi, dodana je od strane scenarista. Njezina uloga još nije dokazana, a vrhunac svega zasada je bio majušan seksualni naboj između nje i Jessija. Vjerojatno samo nje, doduše.
Usprkos ovim malim zamjerkama, Preacher nudi osvježeni pristup staromodnim temama koje uključuju religiju. Ideje su moderne, dok je okolina i dalje staromodna. Možda se iznenadite kada vidite neku novu tehnološku napravu poput LCD televizora – tek onda će vas podsjetiti kako je radnja više-manje smještena u sadašnje vrijeme, a s vremena na vrijeme se događaju blic povrati u prošlost kako bismo saznali zašto su likovi onakvi kakve smo ih upoznali.
Zašto nitko ne priča o Preacheru? Jer je čudan. Kada ste zadnji put pogledali seriju koja vam izaziva podvojena mišljenja – ne razumijete ništa, ali opet – dobro vam je? U ljudskoj prirodi se nalazi potreba za znanjem svega i svačega. Možda su najslabiji dijelovi Preachera upravo i najjači. – (Preacher)
PREPORUKA
- 10 najboljih serija 2020. godine
- Mare of Easttown Recenzija 2021
- Elvis (2022) – Recenzija
- Mladi papa / The Young Pope (2016)
- Bludnice treća sezona odlične serije