Mladi hrvatski redatelj Saša Ban ističe se mnogim filmskim i serijskim radovima, kako u dokumentarnim tako i igranim formama. Autor je dokumentarnog filma Zemlja znanja (2011.), na Zagreb Film Festivalu osvojio je glavnu nagradu za kratki igrani film Mliječni zub, a redatelj je i serijala Betonski spavači, koji je dobio i drugu sezonu. 4-dijelni serijal priča je o modernističkoj arhitektonskoj baštini iz razdoblja socijalizma.
Što možemo očekivati u drugoj sezoni Betonskih spavača, kako je Saši bilo snimati studentsku blokadu, ali i koje su ga serije obilježile i koje serije voli gledati, pročitajte u nastavku.
Koja ti je najdraža serija?
Mad Man. Ali ovo je jako teško pitanje jer ima jako puno dobrih serija, ali Mad Man je čudo od serije na scenarističkom, dramaturškom, izvedbenom planu… Tijekom gledanja imao sam dojam da je u svakom trenutku autorima serije jasna šira slika i okvir cijele sezone (možda i cijele serije) i da se ništa ne događa zato da bi se popunile minute i da dramaturgija gotovo nikada nije vrludala. Istovremeno gotovo niti u jednom trenutku nisam mogao pretpostaviti kuda će me pojedina epizoda odvesti jer je na toj razini potpuno slobodne dramaturgije i izmiče konvencijama žanra
Koja serija je obilježila tvoje djetinjstvo?
Twin Peaks. Odgledao sam je kada sam imao 12 godina i mislim da me to trajno obilježilo. No i prije Twin Peaksa i poslije na televiziji sam gledao mnoge serije koje sam jako volio, od dječjih preko dokumentarnih o prirodi do izuzetnih engleskih humorističnih serija.
>> 7 STVARI KOJE NISTE ZNALI, A MORATE ZNATI O TWIN PEAKSU
Koju seriju trenutno gledaš?
Trenutno gledam Horace and Pete. Tek sam počeo, ali jako volim stand up nastupe Luis C. K.-a pa sam jako znatiželjan što se tiče serije.
Snimaš i filmove i serije, i dokumentarne i igrane. Što te od toga najviše zanima?
Ne pravim razliku između toga u smislu da mi se nešto više ili manje sviđa. Volim raditi i jedno i drugo, a pokušavam kontinuirano raditi obje stvari jer sam shvatio da mi dobro dođe ta izmjena dokumentarnog i igranog kako bi zadržao radni elan. Kada su u pitanju serije ili filmovi čini mi se da je pravi način razmišljanja da i jedno i drugo može biti umjetničko djelo, a pitanje je samo da se nađe idealan format za određenu priču.
Misliš li da su serije danas popularnije od filmova ili ipak film ima taj neki posebni status?
Meni je drago da su serije danas jako kvalitetne i da su u umjetničkom smislu usporedive s filmom, ali mislim da se radi o dvije različite audiovizualne vrste. Film priča različite priče od serija, a dobar film koristi i prilično različite načine kako bi ispričao priču od kojih su neki nezamislivi u seriji. Probajte samo zamisliti seriju Saulov sin ili Enter the void, ne bi išlo, a s druge strane gotovo je nemoguće zamisliti da bi se kompleksnost priče i razrade većeg broja likova neke kvalitetne serije mogla elaborirati kroz film.
Prema tvom iskustvu, mogu li serije pružiti gledateljima nešto što film ne može?
Sigurno, mogu unutar iste teme obraditi više priča. Mogu biti istovremeno jake u umjetničkom smislu, a komunikativne vrlo širokoj publici što filmovima rijetko uspijeva.
Koliko se vežeš za tematiku koju obrađuješ u svojim filmovima i serijalima?
Jako. Potpuno se unesem u projekt koji radim, inače mi je dosadno. Kada u tome uspijem do kraja onda obično ispadne dobro, kada tijekom procesa ne uspijem zadržati puni interes ili motivaciju onda krene nizbrdo.
Kako je to biti redatelj u Hrvatskoj? kako dolaziš do sredstava za snimanje serija?
Nažalost jedini način da se snima ozbiljnija dramska ili dokumentarna serija u Hrvatskoj je HRT, a njihov odnos prema ljudima koji ih proizvode je grozan i iskorištavajući. U biti to je odnos monopolista koji osim novaca gotovo da nema nikakvog drugog alata, pod time prvenstveno mislim na pamet i senzibilitet za bilo kakvu kvalitetniju proizvodnju. U tom svjetlu biti redatelj u Hrvatskoj je loše, ali dok radiš taj posao, potplaćen, skupa sa svojim suradnicima, utjeha je to da se bavite najboljim poslom na svijetu.
Snimao si studentsku blokadu Filozofskog fakulteta 2009. za dokumentarni serijal „Mijenjam svijet‟. Kakvo ti je to bilo iskustvo?
To je najbolji primjer kuda te dokumentarizam može odvesti. U okvirima emisije pronalazili smo razne teme i pred nama su se stalno otvarale nove priče iz kojih smo uvijek nešto naučili, a studentska blokada 2009. godine bila je posebno zanimljiva. Ostali smo snimati sve plenume za vrijeme blokade. Do tada sam već znao da stvari u našem društvu ne štimaju, ali to iskustvo mi je otvorilo oči u smislu boljeg razumijevanja funkcioniranja politike u Hrvatskoj. Zbog tog iskustva želio sam napraviti film koji se bavi tim društvenim događajem.
Kako je bilo raditi na serijalu „Betonski spavači“? Možeš li nam ispričati neku anegdotu sa snimanja?
Prihvatili smo se tog projekta ambiciozno, ali u osnovi radili smo ga kao neki nezavisni dokumentarac. Ekipa nam je ovisno o tehničkim potrebama imala tri do pet članova, uključujući mene. U takvim uvjetima snimatelj Hrvoje Franjić znao je u jednom radnom danu voziti po 400 kilometara i snimiti 100 kadrova. Radilo se o snimanjima u ruševnim prostorima pa smo čitavo vrijeme morali jako paziti da netko ne nastrada, ipak jednom prilikom naš snimatelj tona stao je na hrđavi čavao pa smo u operativni plan uklopili i posjet lokalnoj ambulanti da dobije cjepivo protiv tetanusa, itd.. Ukratko, snalazili smo se…
>> GLEDAJ BETONSKE SPAVAČE NA HRTi-ju
Serijal će imati i drugu sezonu. Kako će to izgledati, možeš li nam reći nešto više o tome?
Upravo smo krenuli s pripremama za snimanje. Tema su nam kuće specifične namjene poput domova kulture ili radničkih veleučilišta ili velesajamske gradnje koje su građene s velikim ambicijama i sa specifičnom slikom o budućnosti koju je društvo trebalo živjeti, neke od njih danas su napuštene i ruševne, a neke hiberniraju u nekom poluživotu izvan originalne namjene. Kao i u prvoj sezoni stalo mi je da svaka epizoda bude priča koja obrađuje jedan specifičan fenomen, priča za sebe, s time da je u ovoj sezoni zajednički nazivnik svih epizoda tema nedovršena modernizacija, kako arhitektonskih projekata tako i društva.
