Fear the Walking Dead je odlična serija iz 2015. godine koju ne smijete propustiti.
Budući da je serija Živi mrtvaci (The Walking Dead) privukla mnogobrojnu publiku zbog svoje osebujne tematike vezane uz zombi apokalipsu, bilo je samo pitanje vremena kada će još jedna serija takve prirode iskočiti iz paštete.
Iako je prva sezona serije Fear the Walking Dead mnogo obećavala i bila ocjenjivana visokim ocjenama, druga je potpuno razočarala publiku i kritiku. Zašto bi tomu moglo biti tako, istražit ćemo u nastavu. – (Fear the Walking Dead)
Tko se boji zombija još?
Serija Fear the Walking Dead svjetlo je dana ugledala prošle godine u kolovozu, kada je izašla prva epizoda koja je sasvim zadovoljila očekivanja publike. Seriju su stvorili Robert Kirkman i Dave Erickson po uzoru na Žive mrtvace koji su, pak, napravljeni prema istoimenom stripu.
Priča prati disfunkcionalnu obitelj koju čine majka, sin narkoman, iritantna kćer i očuh sa svojim sinom i bivšom ženom koji se kasnije više upletu u priču. Radnja započinje na općem mjestu horor žanra – napuštenoj crkvi – gdje se Nick (prije spomenuti sin narkoman) budi nakon što se izdrogirao heroinom, te nalazi svoje prijatelje mrtve, a svoju djevojku kako jede te iste prijatelje.
U strahu otrči iz crkve te gledatelji tek tada uviđaju kako je svijet još uvijek normalan i da se nešto gadno sprema. Nick isprva misli kako je zbog loše droge imao halucinacije, no s vremenom mu postaje sve jasnije kako je ipak nešto drugo u pitanju. – (Fear the Walking Dead)
Grozna sudbina i sveopća koljaža
Ono što je Živim mrtvacima nedostajalo bio je trenutak nastanka i širenja epidemije; gledanje ljudi kako se snalaze, pokušavaju shvatiti što se događa i zašto, te koliko su spremni pomoći jedni drugima.
Imali smo priliku vidjeti Ricka kako se budi iz kome nakon par mjeseci i izlazi u vanjski svijet koji je već poduže krcat zombijima, te nam je jednostavno falilo malo uvoda u cijelu priču. U ovoj „novijoj“ verziji serije upravo nam se to i svidjelo – prvih par epizoda su zorno prikazivale zahuktavanje situacije, međuljudske odnose, kao i državu i državne vlasti na djelu.
Vlasti kao vlasti, građanima su mazali oči porukama poput „ sve će biti u redu“, te su im slali i fizičku podršku u obliku vojnika koji su čuvali „nezaražena“ mjesta i osiguravali stanovnicima da se njihova mjesta ne kontaminiraju. Naravno, sve su to bile laži i obmane i sve je ljude čekala grozna sudbina, te su se samo najbrži uspjeli izvući budući da su vojnici trebali nakon nekog vremena sve uništiti. Tako je bilo i s našim protagonistima koji su, nekim čudom, uspjeli izmaći sveopćoj koljaži. – (Fear the Walking Dead)
Neuvjerljivi likovi – najslabija karika čitave serije
Ono što nam je najviše nedostajalo u ovoj seriji, definitivno je malo duži, žešći i spektakularniji slom civilizacije. Iako su kreatori serije poradili na cjelokupnom uvodu, nastanku epidemije i njenom širenju, i dalje nedostaje puno toga; gledanje ljudi kako bjesomučno bježe iz gradova, više strasti u borbi za opstankom, buđenje nagona za preživljavanje i slično. – (Fear the Walking Dead)
Ovdje se radi o zbilja tromim likovima koji se nikako ne mogu pomiriti s trenutnim stanjem u svijetu i ponašaju se pomalo glupavo radeći kardinalne pogreške. Takvi ni ne zaslužuju opstati u zombi apokalipsi. Upravo to nas vodi do drugog, možda i najvećeg problema serije – njenih likova. Članovi protagonističke ekipe potpuno su beznačajni, dosadni i užasno predvidljivi. Jedini lik koji ponešto odudara (i koji apsolutno zaslužuje biti u skupini Ricka Grimesa) jest Daniel Salazar, čovjek kojemu nije problem uzeti pušku u ruke i zapucati ne bi li spasio sebe i svoju kćer.
Majka Madison i njen muž Travis su spori i ukočeni te, realno, ne bi preživjeli ni minute u svijetu živih mrtvaca, iako u ovoj seriji to nekako uspijevaju. Ostali likovi su dosljedni, no toliko su neuvjerljivi da se jednostavno ne možemo potpuno uživjeti u njihovu priču. Zapravo, puno bi zanimljivije bilo da se radnja bazirala na priči obitelji Salazar u nastanku zombi apokalipse nego na ove dosadnjikave protagoniste. – (Fear the Walking Dead)
Loši dijalozi i radnja koja stagnira
Ono što je također dosta problematično su loši dijalozi i radnja koja se u jednom trenutku odlično razvija, navlači nas na gledanje i iščekivanje nove epizode, da bi već u sljedećem trenutku postala užasno zamorna i stagnirajuća. Na kraju prve sezone gotovo cijela obitelj uspije se izvući iz Los Angelesa te stižu do broda Abigail kako bi otplovili prema San Diegu gdje ih čeka „spasenje“. U narednim epizodama ne događa se apsolutno ništa zanimljivo, osim što imamo prilike gledati žive mrtvace kako se bućkaju u moru. Da, oni plutaju i napadaju! Baš zanimljivo… – (Fear the Walking Dead)
Nepostojanje elemenata horora
Ono što također kronično nedostaje seriji je taj horor element koji nam obećaje njezin naziv. Uopće nema ničeg strašnog. Naravno, ne očekujemo da stalno gledamo zombije kako ljudima rasporavaju utrobu, no nema apsolutno ničeg što nas tjera na neko iščekivanje i nervozu prilikom gledanja. U Živim mrtvacima smo ipak imali likove poput Guvernera koji je napravio sra*** Ricku i ekipi, susreli su se s kanibalima i, naposljetku, s Neganom i njegovom bodljikavom palicom Lucille.
Kod ovih likova takvi susreti su preplahi i ukočeni, te jednostavno ne osjećamo uzbuđenost kao u Živim mrtvacima. No, u moru različitosti koje se zove svijet, zasigurno postoje gledatelji kojima se obje serije manje ili više dopadaju. Takve pitamo: koga biste radije gledati sat vremena ponedjeljkom navečer, Trevora i Madison s ekipom ili Daryla i Ricka s ostalima? Za nas je pitanje retoričko. – (Fear the Walking Dead)
PREPORUKA
- 10 najboljih serija 2020. godine
- Mare of Easttown Recenzija 2021
- Elvis (2022) – Recenzija
- Mladi papa / The Young Pope (2016)
- Bludnice treća sezona odlične serije
